Stari ječam?

[Waatan]

uzorkom vizuelno utvrdio dobro oslobađanje enzima.

možeš li ovo malo pojasniti?

Zrno se smatra proklijalim kada unutrašnja klica iznosi 75-100% dužine zrna. Tokom klijanja dolazi do oslobađanja enzima koji škrob pretvaraju u šećer. To je poenta pretvaranja ječma u slad. Pretpostavljam da je to poznato.

Oslobađanje enzima je relativno vidljivo, jer unutrašnjost zrna mijenja boju (iz bijele u sivu). To se vidi ovdje:

[Ferdo]

Tvoje slike su školski primjer toga kako klica izgleda u trenutku kada treba započeti sušenje.
Prije par godina sam sladio nešto ječma i pšenice. Prvi dio postupka, namakanje,mješanje i naklijavanje sam odradio dobro. Kad je došlo na red sušenje sve sam pokvario. Sušiti treba brzo ne na previsokoj temperaturi, jednostavno nemam opreme ni prostora za to. Na YT sam gledao kako ljudi prerađuju sušilice rublja i unutra suše slad. Nitko nije sušio na suncu kako sam ja pokušavao, čak sam zračni sunčani kolektor složio...
Sušenje slada razvija okuse koje će pokazati u pivu, meni nije uspelo tako da sam odustao. Možda ti imaš više znanja i opreme pa ti sve dobro ispadne.
Živio

[400d]

uzorkom vizuelno utvrdio dobro oslobađanje enzima.

možeš li ovo malo pojasniti?

Zrno se smatra proklijalim kada unutrašnja klica iznosi 75-100% dužine zrna. Tokom klijanja dolazi do oslobađanja enzima koji škrob pretvaraju u šećer. To je poenta pretvaranja ječma u slad. Pretpostavljam da je to poznato.

Oslobađanje enzima je relativno vidljivo, jer unutrašnjost zrna mijenja boju (iz bijele u sivu). To se vidi ovdje:

znam, jasno je to meni, međutim ono što sam ja htio reći je da je kod slađenja najvažnija uniformnost. ne znam koju si tehniku koristio, ali pretpostavljam da si ostavio zrno da pasivno klija i da ti se dosta klica zapetljalo ako nisi fino rasporedio zrna.... trebao bi sva zrna imati jednako naklijana.

ti vizuelno možeš vidjeti da je došlo do neke reakcije, odnosno da endosperm mijenja boju, ali ono što ne možeš bez laboratorije znati je diastatska snaga slada, odnosno način na koji će taj slad imati reakciju kad ga dovedeš na pH i temperaturu potrebne za enzimsku reakciju. imaš neke komercijalne sladove koji su namjerno ostavljeni podmodificirani, dok imaš neke koji su toliko visoko modificirani da mogu podnijeti velike količine neslađenih žitarica u komini jer imaju visoku enzimsku snagu.

također, za količinu enzima bitna ti je i sorta ječma koju si koristio.

[Waatan]

Pa u stvari ispalo je uniformno, stalno sam miješao, i tokom klijanja (da se ne stvori buđ zbog vlage i topline) i tokom sušenja, i proklijavanje je bilo dobro, 80-90% zrna proklijalo odgovarajuće i podjednak, ostatak možda malo preklijao, i to bukvalno u posljednjih pola sata pred planirano sušenje, pa sam ga brže bolje ubacio u rernu.

Stvar je u tome da nisam radio s velikom količinom, do 2 kile, pa sam bez problema sušio u rerni koja ima ventilator, i na temperaturi do 50 stepeni (rerna jedva uključena), na koju sam montrio uz pomoć termometra za hranu.

E, sad, možda sam ga poslije malo previše pekao, 130 stepeni 1-2 sata, ne sjećam se tačno, pa je bio možda malo teži za osnovu.

Inače, pravljenje slada je teorijski zabavan proces, ali u praki traje dugo i može da dosadi (pogotovo sušenje u rerni). Bilo bi dobro da postoje uslovi da se veća količina osuši odmah. Sušilica za veš je sjajna ideja. Opcija koja je meni padala na pamet je pleh od velike peći na drva, ali se mora paziti na temperaturu; bojim se da je teško kontrolisati.

[buky1]

Opcija koja je meni pala na pamet nakon proucavanja tehnike sladjenja... Otic u gradisku i kupit slad.

[400d]

jedno vrijeme doktori su posumnjali da imam intoleranciju na gluten i pošto se taj nalaz dugo čeka, ja sam bio 100% siguran da imam to, a to je značilo da bi morao prestati u potpunosti konzumirati apsolutno sve proizvode sa žitaricama koje sadrže gluten (a to su praktično sve dostupne)....to što bih morao prestati uživati i u pivu me posebno pogodilo.

iako sam davno imao nekoliko polu-uspješnih pokušaja slađenja - doduše sladio sam pšenicu, ali je princip isti, odmah sam se bacio na detaljno proučavanje kako sladiti jer mi je bila namjera da osladim heljdu, amaranth, quinou i čak i kukuruz - žitarice bez glutena. prvenstveno me zanimala heljda jer je navodno od heljde pivo najmanje odvratno

uglavnom, zaključak nakon cijelog tog čitanja i gledanja tuđih projekata slađenja po internetu je da se sladiti može, ali je potrebno uložiti određenu količinu novca, truda i vremena, ali su rezultati jaaako loši i kućno slađeni ječam se ne može uporediti sa onim koji je slađen u sladari. ako odeš na web neke sladare u kojoj se opisuje proizvodni proces, kako to oni stvarno rade, vidjet ćeš da je to (skoro) nemoguće ponoviti u improviziranoj, kućnoj atmosferi.

mada ja podržavam sve kućne projekte i sve improvizacije i razumijem kako je zabavno, to je jedina stvar s kojom više nikad neću improvizirati. kvalitetne sirovine su prvi korak ka jako dobrom pivu, a tu ti je kvalitetan i frišak slad baza svega.

srećom nalaz je bio negativan, tako da mi je na kraju pao kamen sa srca....

[mali badem]

smanjiti slike je manji problem i lakše nego napraviti slad !

nikad se nikog na ovom forumu nije toliko odgovaralo od pokušaja -- valjda to nešto govori

dvije kile slada su premala količina , cca ko pola viagre .

ako hočeš zabavu i mirišljavo okružje , peci kupljeni slad i pokušaj napraviti dva puta isti . probaj , znam da češ pogriješiti, ali svaki će biti iskoristiv.

već ti je pisano .............

[Don Genovese]

Pa u stvari ispalo je uniformno, stalno sam miješao, i tokom klijanja (da se ne stvori buđ zbog vlage i topline) i tokom sušenja, i proklijavanje je bilo dobro, 80-90% zrna proklijalo odgovarajuće i podjednak, ostatak možda malo preklijao, i to bukvalno u posljednjih pola sata pred planirano sušenje, pa sam ga brže bolje ubacio u rernu.

Stvar je u tome da nisam radio s velikom količinom, do 2 kile, pa sam bez problema sušio u rerni koja ima ventilator, i na temperaturi do 50 stepeni (rerna jedva uključena), na koju sam montrio uz pomoć termometra za hranu.

E, sad, možda sam ga poslije malo previše pekao, 130 stepeni 1-2 sata, ne sjećam se tačno, pa je bio možda malo teži za osnovu.

Inače, pravljenje slada je teorijski zabavan proces, ali u praki traje dugo i može da dosadi (pogotovo sušenje u rerni). Bilo bi dobro da postoje uslovi da se veća količina osuši odmah. Sušilica za veš je sjajna ideja. Opcija koja je meni padala na pamet je pleh od velike peći na drva, ali se mora paziti na temperaturu; bojim se da je teško kontrolisati.

Da si svladao teoriju slađenja, jesi, svaka ti čast. Čestitam. Sušenje na 38 - 45°C ti je pilsner slad, s puno provjetravanja. Kad mu vlaga padne na 10% (kad je zrno suho, a to je za cca 2 kg nekoliko sati-3 do 5), pilsner slad ti je gotov. Ako dalje dižeš temperaturu na 65-78°C i sušiš/pečeš, s jako malo provjetravanja, toliko dugo dok ti zamiriši najbolje (1 do 3 sata), dobiješ pale slad. Ako želiš raditi bečki (viena) slad, pečeš već osušeni pilsner 1 sat na 75°C, s jako malo provjetravanja, pa digneš na 90-95°C na sat, sat i pol, bez provjetravanja. Ako radiš minkenski, onda umjesto bečkog na 90-95°C, digneš ga na 105°C sat i pol, max dva, bez provjetravanja. Vremena prilagodiš količini slada.
Ako hoćeš Cara kakav od ovih navedenih, prvo napraviš osnovni cara/crystal (ukomljavaš u zdjeli s vodom cijela, već uslađena mokra zrna sat vremena na 68°C), pa ga onda sušiš do 20-tak % vlage na 45-55°C, s puno provjetravanja, pa nastaviš kako sam napisao za bečki (caraviena) ili munchen (caramunchen). Možeš i dalje povećavati temperaturu, za tamnije cara sladove, bez provjetravanja. Ako hoćeš svjetli cara/crystal, nakon ukomljavanja u zdjeli osušiš ga na 75°C dugo kao pilsner, s malo provjetravanja. Mali badem zna raditi/peči slad, ali ako se sjeti da ako imaš čvrstu volju, ništa nije teško.
Mnogima tu nije jasno da ni sladara u NG ne radi savršen slad, kao ni bilo koja druga.
Nađi si na Youtubeu kako izgledaju sušilice od vešmašine. Nije to teško za izvesti. Kad si takvo nešto složiš, bit će ti sušenje/pećenje do 110°C pjesma. Samo nemoj za izolaciju bubnja koristiti pamučne ili slične zapaljive materijale, da ti se što ne zapali . Radije stavi kamenu vunu zamotanu u tanku alu-foliju. U bubnju je uvijek nadtlak, tako da ti u njega neće ući izvana nikakvo trunje od vune. Za višlje temperature moraš peći u pečnici, a to su ti već manje količine (do 1-2 kg).
Ne daj se odgovorit', i radi - sladi.
Kupi si u lipnju-srpnju dovoljno zdravog dvorednog, debelozrnog (koji je dobio dobru prihranu kad je trebalo) ječma, i, ako te zanima i pšenice, stavi u zatvorene plastične posude, unutra na vrh dva-tri orahova lista i malo lavande po posudi, da ti ne idu moljci i ostala gamad u žito, i miran si do slijedeće žetve.

[Zedni]

Nego Don, kako ide prica kad ti se zapali cijela pecnica/susilica... hehe

[Don Genovese]

Samo se ti smij ... tuđoj nesreći . Ide vrlo jednostavno: zasučeš rukave i napraviš novu, bolju i vatrootpornu . I više nema problema. Na kraju ju još istestiraš na 150°C na 2-3 sata zajedno s pol rali korjenčića, pa ako tada nema vatrice, onda je nikada ni neće biti .

[Oseloth]

Nakon što odradim prvo kuhanje sa kupovnim sladom probat ću napraviti sam svoj slad i gradirati ga u pale, pilsner i neki čoko/kava

Znači da se obratim u Gradišku po ječam?

[Don Genovese]

U Novoj Gradišci imaš za kupiti samo gotov pilsner slad. Ječam (najbolje dvoredni) kupiš od ljudi na selu koji su ga sijali i dobro pognojili.

[Alivio]

U Novoj Gradišci imaš za kupiti samo gotov pilsner slad. Ječam (najbolje dvoredni) kupiš od ljudi na selu koji su ga sijali i dobro pognojili.

više gnojiva daje i više proteina što nije dobro za pivarski ječam ..

[Oseloth]

pa ako prave slad valjda netko sadi isti

[Don Genovese]

U Novoj Gradišci imaš za kupiti samo gotov pilsner slad. Ječam (najbolje dvoredni) kupiš od ljudi na selu koji su ga sijali i dobro pognojili.

više gnojiva daje i više proteina što nije dobro za pivarski ječam ..

Objasni podrobnije kako dobiti kvalitetan ječam za pivu, a da ne pognojiš zemlju.