Evo nekoliko zapažanja, fotografija i komentara iz Češke republike koju sam u pratnji ljepše polovine posjetio i zadržao se ukupno 10 dana, posjetivši ukupno sedam gradova i hrpu pubova, pivnica, pivovara i ostalih mjesta vezanih za ispijanje i proizvodnju piva.
Žena je stoički podnosila moje ispade i troškove koji su nastali kao rezultat moje potrage za savršenim pivom, a i vozila je onda kada ja nisam mogao, zbog jelte, umora...
Već dugo pomalo pišem, jer nisam imao vremena odjednom sve napisati, a toliko sam toga vidio, da bi bilo šteta ne podijeliti. Posebno ako se u obzir uzme da mi je primarni cilj u Češkoj bilo pivo, a ne razgledanje znamenitosti (koje svakako ne možeš promašiti i da hoćeš).
Prvi grad koji smo posjetili je bio, naravno Prag i tamo smo proveli najviše vremena, a ostala mjesta smo posjećivali u vidu jednodnevnih izleta. Autoputevi u Češkoj su ok, ali sam na nekim dionicama očekivao možda i više, s obzirom na priče koje sam slušao o toj zemlji i njenoj razvijenosti.
Prvo pivo koje sam degustirao još pri samom dolasku u hotel, nakon skoro 12 sati vožnje, je i najčešće točeno pivo u cijeloj zemlji, a to je jedan i jedini, neponovljivi, originalni plzenjski Pilsner Urquell ili na češkom jeziku Plzenska Prazdroj. O ovom pivu sve znate, ali s obzirom da sam poslije bio i u obilasku kompletnog proizvodnog pogona Plzenske pivovare, možda saznate i pokoju novu činjenicu.
O tome malo kasnije. Ovo pivo, iako je komercijalno i svi ga toče i piju, zaista je savršeno. Ima ono nešto posebno u sebi što ga razlikuje od svih drugih piva. Trostruka dekokcija, Saaz hmelj i posebna voda, naravno.
Drugo pivo tu noć u hotelskom restoranu je bio Gambrinus, ili kako ga još zovu u češkoj – mlađa sestra Pilsner Urquella. Nešto slabije sa alkoholom, ali i dalje odlično pivo. Također, proizvod plzenjske pivovare.
Nakon tolikog puta i umora, smazao sam uz to pivo pola patke sa češkim knedlama i otišao u krevet.
U Medvidku (Prag)
Dakle, prvi cijeli dan u Pragu je bio nevjerovatno kišovit i vjetrovit, pa smo ga cijelog proveli u nekoliko pubova. Od svih u kojima smo bili, najviše nas se dojmila mikro pivovara i pub U Medvidku, iliti Kod Medvjeda. Tu smo proveli nekoliko sati. Inače, oni proizvode, toče i flaširaju nekoliko piva sa svojom etiketom. Tu sam probao odlično barrique pivo odležano u bačvi – Oldgott. Jako gorko pivo, služeno na temperaturi podruma. Radi se o recepturi staroj 500 godina, koja je pronađena na tom mjestu djelomično sačuvana i na osnovu nje su odlučili ponoviti recept. Nekoliko boca je završilo i u gepeku.
Također, našlo se i nekoliko komada piva „zahmeljenih“ kanabisom, čisto radi turističke znatiželje.
Osim toga, u ovoj mini pivovari, koja ima i svoj hotel u sklopu kompleksa, tvrde da proizvode najjače pivo na svijetu – Xbeer 33 sa 12,60% ABV. Ne znam baš da li je najjače na svijetu jer sam čuo i za jača, ali ovo svakako probajte – služe ga točenog u čaši oblika tulipana, a jedna čaša košta oko 5 eura.
Hrana Kod Medvjeda je bila fenomenalna – tradicionalna češka patka (opet) podlivena s tamnim pivom sa knedlama od palente, a na meniju su bila i mnoga druga tradicionalna jela. Porcije su ogromne i prave pivske. Cijene su i više nego prihvatljive za mjesto u centru Praga.
Treće pivo koje su služili u ovoj pivnici je bilo crveno pšenično pivo iz njihove proizvodnje. Dugo sam razmišljao i mislim da je ovo bilo najbolje pivo koje smo probali za vrijeme odmora u Češkoj, ali ipak vrlo je teško neko od tih piva staviti na prvo mjesto jer su sva vrhunska. Ovo crveno pšenično je bilo sa korijanderom i imalo je boju maline, skoro pa neprirodnu i mislim da u njemu ima nekog voća ali nisam siguran kojeg. Pivo je gusto kao mlijeko, ima čvrstu i postojanu pjenu i pitko je da pitkije ne može biti. Za ljetne dane – savršeno!
Zaboravih napomenuti da se ovdje može razgledati pivovarski muzej. Stara pivarska oprema, bakreni tankovi za pivo, stare čepilice i beer shop i još mnogo toga se nalaze u prostorijama iza same pivnice.
Nakon odličnog provoda Kod Medvjeda, još smo nekoliko puta posjetili to mjesto i uživali u pivu, hrani i odličnoj usluzi konobara.
Inače, mislim da je bitno napomenuti da je ponašanje konobara u Češkoj poprilično različito od ponašanja konobara kod nas. Oni jednostavno donose pivo čim vide da ste pri kraju sa čašom koju trenutno imate. Dakle, tamo se ne naručuje, tamo konobari donose sve dok ne kažete STOP ili stavite podmetač na čašu – to je znak da ste završili s pićem za tu noć.
U Hrocha (Prag)
Pub pod nazivom U Hrocha najvjerovatnije nikada ne bi posjetio turist koji se slučajno nađe u Pragu. Meni ga je preporučila kolegica iz Praga, kao i sva ostala mjesta o kojima ću pisati. Dakle, imao sam informacije iz prve ruke. „Hroch“ inače na češkom znači nilski konj.
Ovo mjesto je jednostavno odvratno u najpozitivnijem smislu, ako možete shvatiti šta hoću da kažem – vonj ustajalog piva i duhana, debela kuharica umazana raznim sosovima, zaobljeni i zalizani konobar sa cigaretom u ustima, podrumski prostor sa samo jednim ili dva mala prozorčića, smješten u nekoj staroj zgradi u blizini praškog dvorca i samo lokalci – oni likovi koji izgledaju kao inventar. Nema turista. Znam da mi je bilo neugodno jer su svi buljili u nas, ali je pivo bilo odlično. Svidjelo mi se što sam tu osjetio onaj pravi šmek češke pivnice, bez turista i bez amerikanizacije, bez usiljenih osmjeha – originalna češka pivska atmosfera! Ovdje nema slika jer se nisam usudio slikati
Ali otiđite tamo u svakom slučaju.Chodovar (Hodova Plana)
Mjesto Hodova Plana se nalazi nekih 45 minuta vožnje od Praga. Poznati su po pivovari u vlasništvu obitelji Chodovar i najvjerovatnije jedinom pivovarom koja nudi uslugu kupanja u pivu, pivske masaže, prodaje kozmetičkih proizvoda na bazi piva itd.
Iako sam se zakleo da hoću, kupao se u pivu ipak nisam.
Inače, samo mjesto je jako malo i slučajni prolaznik bi rekao da tu nema apsolutno ništa zanimljivo, međutim, samo jedno skretanje lijevo sa glavnog puta dovest će vas ispred poznate pivnice Chodovar.
Jedan dio pogona pivnice se nalazi u pećini ispod zemlje, a atmosferu u istoj ne moram posebno objašnjavati – ipak je to pivnica u pećini! Ovdje vidite kako izgleda ulaz u pivnicu:
Ono što mi je bilo jako zanimljivo je činjenica da na prvi pogled to cijelo mjesto podsjeća na neke male gradiće u zabačenim područjima koje su svi zaboravili, atmosfera poprilično jeziva uz svu tu kišu i vjetar, poprilično turobno i pusto, a u toj pećini – pivnici se dešava lom. Buka, graja, smijeh, zvuk udaranja stakla od kameni šank, zdravice, brkovi kršnih momaka u pivskoj pjeni, sisate konobarice, meso, sir, ma ludilo.
Prolazeći kroz jako duge podzemne hodnike, napravljene su instalacije sa prizorima iz pivarstva. Tu se mogu vidjeti razne stvari, antikviteti, stari hidrometri (ili šta su već u to doba bili), lonci, drvene bačve, mlinovi i još dosta toga.
Inače, Chodovar pivovara osnovana je 1573. Godine – tek toliko da steknete dojam o čemu zapravo pričam.
S pivom sam oduševljen, kao i sa hranom. Tu sam pio savršeni hefe weizen, a poslije sam nastavio sa raznim varijantama ležaka.
Plzen
Plzen smo posjetili dok je još uvijek bilo kišno i vjetrovito vrijeme (na sreću uskoro se sve promijenilo na bolje i imali smo sunce i vrućinu, kako bi se i očekivalo u 8. mjesecu). Plzen je lijep grad, ima jako puno zanimljivih građevina i bla, bla... nisam došao tu da pišem o Plzenu (iako bi se puno toga moglo reći na nekom podforumu Turizam, ali koliko se sjećam toga nemamo).
Dakle, nakon obilaska starog grada koji je stvarno prekrasan, uputili smo se direktno u Plzensku pivovaru. Prva stvar koja vas dočeka prilikom ulaza su jedna velika vrata, ili kako bi mi u Bosni rekli – kapija. Ta kapija, kao što se vidi na slikama je zaista ogromna i ukrašena raznoraznim ukrasima iz bogtepitaj kojih perioda. Ta vrata su simbol i glavni logo Pilsner Urquella i ocrtana su reljefno na svakoj boci ovog piva.
Zanimljiva stvar je ta da su još u srednjem vijeku, apsolutno svi radili pivo u svojim domaćinstvima u Plzenu. To sam ja vizuelizirao u svojoj glavi kao pravljenje ajvara u Skopju. Ko nije vidio pravljenje ajvara u Skopju, neka ode u sezoni
Znači svi, ali apsolutno svi rade ajvar otprilike u isto vrijeme u godini i po ulicama se ispred kuća puše one peći i kuhaju paprike. Cijelo Skopje se osjeti na ajvar, a mislim da, uz povoljan vjetar, miris može doći i do grčke granice što uznemiri grke do te mjere da aktiviraju rezervni sastav vojske i rasporede ih po granici. Hehe – Ajvar attack. Problem se pojavio u tome što pojedina domaćinstva nisu jednostavno imala dovoljno sredstava da bi nabavila kvalitetne sastojke, a proces kuhanja je čuvan za svako domaćinstvo posebno. Svi su pili svoje pivo, a mogli su ga i prodavati, tako da pretpostavljate da su bolje ostavljali sebi, a lošije prodavali. Uglavnom situacija u Plzenu u to doba je bila poprilično konfuzna kada je u pitanju bila proizvodnja piva. Takav oblik proizvodnje trajao je čitavih stotinjak godina.
Vlasti su uskoro shvatile da moraju nešto uraditi po tom pitanju, pa su odredile neke standarde. Precizno se znalo koja domaćinstva mogu kuhati i za to su izdavali posebne dozvole. To su najčešće bila domaćinstva koja su imala uvjete, ali i ona koja su imala dugogodišnju tradiciju spravljanja piva. Kuće u kojima se pivo radilo su bile smještene na glavnom plzenskom trgu.
Stvar je dobro funkcionirala ali su pojedina domaćinstva uskoro shvatila da bi zajedničkim ulaganjem mogli proširiti kapacitete i poboljšati proces, kao kvalitetu piva. Da stvar bude jasnija, ovo sve se dešava nešto prije 1307. godine. I u tom periodu, zapravo u toj godini izgrađena je prva pivovara u Plzenu sa svojom vlastitom sladarom.
Međutim, pravi prethodnik sadašnje plzenske pivovare je bio pogon koji je izgrađen 1839. godine koji se u skladu sa tadašnjim geografskim položajem regije, zvao Bürgerbrauerei (Měštanský pivovar). Nekih dvije godine od osnivanja te pivovare počeo se proizvoditi Pilsner Urquell.
Prema podacima koje smo dobili od vodiča, taj prvi golden lager radio je velike probleme braumaisteru. Uvijek je nešto nedostajalo tom pivu. A onda su došli Bavarci u inspekciju i donijeli su novu tehnologiju – trostruku dekokciju. Oni su shvatili da se slad u Njemačkoj i slad u Češkoj razlikuju, pa su tako odlučili da u Plzenu preporuče kuhanje piva trostrukom dekokcijom, za razliku od tadašnje njemačke prakse – dvostruke dekokcije. I rezultati nisu izostali. Česi su zahvalni Bavarcima na svom Pilsneru.
Inače, mjesto je puno turista. Od školskih ekskurzija koje obilaze pogone, do pravih pivoljubaca kojima je posjeta toj pivovari ravna hodočašću.
Ulaskom u EU, pivovara je potpuno renovirana i modernizirana. Svi proizvodni kapaciteti su relocirani sa dotadašnjeg mjesta, nešto dalje od glavne zgrade. Podsjećam da ta turistička tura ide autobusom od zgrade do zgrade i da traje 4,5 sata, čisto da steknete dojam o veličini svega toga.
Stara zgrada je ostala netaknuta, renovirana u starom stilu i trenutno služi kao muzej. Unutra je sve netaknuto, te se može vidjeti proces proizvodnje od početka do kraja. Kraj procesa je naravno fermentacija, koja se odvijala u 9 kilometara dugim podzemnim tunelima koje smo posjetili. Temperatura u tunelima je 6°C u sred ljeta, tako da su nam svima zubi cvokotali.
U vremenima kada su se tuneli zaista koristili zimi je dodavan led, tako da je ta temperatura bila otprilike 0°C. U današnje vrijeme tu fermentira pivo u starim drvenim, otvorenim bačvama (kao što vidite na slikama) i služi samo za potrebe obilaska turista, čisto da se vidi kako je to nekada izgledalo. Umjesto leda postoji diskretno razveden sistem klimatizacije koji hladi prostorije gdje pivo odležava.
Na sljedećoj slici imate shemu podzemnih tunela ispod kompleksa pivovare:
Tu, u jednom od tih tunela, sam imao priliku popiti pilsner urquell iz drvene bačve, nefiltriran, zlatne, mutne boje – jednom rječju – nektar!
Također, skrenuli su nam pažnju da pivo pijemo sporo i da pokušamo osjetiti razliku između tog nefiltriranog, nepasteriziranog u odnosu na onaj koji smo gore pili – dakle flaširani. Razlika je zaista drastična. Mislim da takvo pivo nikada nitko nigdje neće imati priliku probati. I ne, ne pretjerujem. Jedina mana je što su ga služili iz plastičnih čaša...
Toliko o staroj zgradi uz još nekoliko fotografija:
A sada nešto o novoj, koja je kolosalna. Na žalost zaboravio sam brojeve. Ali se radi o ogromnim količinama piva. Pogon za flaširanje me podsjetio na neke NASA-ine laboratorije iz filmova gdje užurbano uokolo trče ljudi u bijelim mantilima. Cijela stvar se kreće i imate osjećaj da tako savršena tehnologija jednostavno nije djelo ljudskih ruku. Možda sam malo previše uzbuđen , pa izgleda da preuveličavam, ali vjerujte da je tako. Znači, imate i slike pa pogledajte. Cijeli pogon za flaširanje je podijeljen na sektore. Svaki sektor ima mini-laboratoriju koja po random uzorku uzima pivo i laboratorijski ga testira. Boce se tu ispiru u ogromnim mašinama, a onda po onim šinama idu dalje i pune se. Ja mislim da prilikom mog jadnog kuhinjskog flaširanja, vrijeme koje mi oduzima jedna boca da je napunim, u ovom čudu je dovoljno da napuni i čepira 50 gajbi piva. Interesantan mi je bio i jedan dio pogona koji bljeskanjem nekom svjetlošću prepoznaje sve, pa i najmanje pukotine ili nepravilnosti na staklu i time eliminira neispravnu ambalažu. Eh zaboravio sam napomenuti još jednu stvar – miris koji tamo osjećate i temperatura prostora. Miris je kao da ste uvalili glavu u kantu punu varikine, a temperatura je nekih 38°C. Dakle, sa 6 na 38... hehe, kakav šok.
Dalje smo ogromnim liftom prebačeni u prostoriju za ukomljavanje i kuhanje. Opet sam zaboravio brojeve, odnosno volumen tih posuda, ali kao što vidite na slikama, možete zamisliti koliko litara sladovine ova čuda proizvedu.
Pokraj zgrade se nalaze fermentacijske „posude“. Stavljam pod navodnike jer se radi o objektima veličine solidne stambene zgrade.
Dok gledate slike, ja ću napisati još pokoju. U sklopu tog cijelog kompleksa koji se sastoji od stare pivovare, nove pivovare, pogona za flaširanje i parcele namijenjene fermentaciji, je naravno i veliki restoran za odmor od naporne ture sa beer-shopom. U beer shopu je moguće kupiti razne suvenire, originalne čaše za pilsner urquell (u takvoj jednoj sam slikao svoj aurora ale na temi 400d-ove pivarske (ne)zgode), zatim otvarače za pivo, praktične vrećice za pivo, majice, jakne, kape i sve ono ostalo što bi turistima moglo biti zanimljivo. Napominjem da je zaista sve na nivou, da je usluga vrhunska, da prodavači govore više stranih jezika i da je zaista ugodno provoditi vrijeme unutra.
Nakon obavljenog shoppinga otišli smo na ručak u restoran. Hrana za deset. Baš kao i u svim ugostiteljskim objektima u kojima smo bili. Pivo još bolje. A konobarice.... E o tome već ne smijem u detalje, jer žena zna koji mi je nick ovdje
Nakon cijelog dana u Plzenu, odlučili smo posjetiti pivarski muzej u samom centru grada za koji smo čuli da zaista vrijedi vidjeti, ali je nažalost isti bio zatvoren. No, nije nam bilo žao i puni dojmova, punog gepeka piva, smo se uputili natrag u Prag. Jedno polukružno okretanje me je zamalo stajalo masnu lovu, ali je policajac progledao kroz prste, s obzirom da imam čisto i tipično češko prezime na stranim dokumentima, hehe.
U fleku
Pivnica U fleku bi trebala, prema svim turističkim web stranicama i preporukama, biti prvo mjesto za posjetiti u Pragu. Definitivno najpoznatija, a samim tim prekrcata turistima – i to onim napornim, npr. Englezima. Dakle, nemam ništa protiv Engleza (čak naprotiv), ali da imaju specifično ponašanje kad su na odmoru, to će potvrditi 99% ostalih koji su bili u njihovoj blizini. Vrlo su nepristojni, bučni, prepotentni (jer valjda piju najjeftinije, a najbolje pivo u životu), te izgleda da jedino žele zaspati ispod stola i probuditi se u svom hostelu, ne sjećajući se prethodnog dana.
Dakle, u prethodnih nekoliko rečenica sam vam rekao svoj prvi dojam o pivnici U fleku. Međutim, nakon nekog vremena i razgledanja interijera, zaključujem da se nalazimo u mjestu koje zaslužuje duboki respect.
Razgledanjem raznih natpisa, da se zaključiti da je to mjesto, taj pub staro ravno 512 godina. Dakle tu se pivo kuhalo i služilo otprilike u trenutku kada je Columbo otkrio Ameriku.
Mislim da ova činjenica uveliko doprinosi osjećaju koji čovjek ima kada tu sjedi, jede i pije dok ugodnom starinom vonjaju podovi, zidovi i drveni ornamenti.
Ovdje dakle nemate izbor kada je pivo u pitanju. Stoljećima se služi isključivo tamni ležak. Drugog piva nema i samo se to pije. Gužva je ogromna, privatnosti nikakve nema, normalan razgovor je nemoguć, fotografiranje je nemoguće, ne skidajte jaknu, jer je poslije nećete moći naći.
Eh da, za one koji ne znaju, nogometni klub Hajduk Split osnovan je upravo u pivnici U fleku 1911. godine od strane nekoliko splitskih studenata, nakon što su pogledali utakmicu između Sparte i Slavije. Tome svjedoči i spomen ploča izložena u pivnici, a koliko mi je poznato 100. godišnjica kluba proslavljena je upravo na tom mjestu, baš nedavno.
U svakom slučaju, navijačima Hajduka preporučujem da odu tamo radi te zanimljive činjenice, a ako vole pivo tim bolje. Svima ostalim, preporučujem da odu, vide, popiju pivo i nađu neko bolje mjesto – jer u Pragu ih sigurno ima!
Pivovarsky dum
Pivovarski dom je pivnica na dvije lokacije u Pragu. Prva je tradicionalna i neugledna (neobnovljena, mislim da je takva još od komunističkog perioda, a takvo je i osoblje), dok je druga lokacija puno modernija, prilagođenija mlađim generacijama. Mi smo posjetili oba lokala.
Pivska karta u Pivovarskom domu je zavidna. Posjetili smo dosta pivnica u Pragu, ali ovdje je bilo zaista svega. Neka od piva koja su se nudila – pivo od banane, pivo od višnje, pivo od koprive, pivo od borovnice, pivo s chilli paprikom, stout, klasični hefeweizen, bock, doppelbock itd...
To je mjesto na kojem pijete pivo a ispred vas čovjek hladno ubacuje slad, miješa, pa zamiriše komina, a u drugom tanku hmelji s lopatom hehheh kako mi je to smiješno bilo. Ja se jednostavno nisam mogao odvojiti od tog mjesta i samo sam cugao i promatrao kako lik kuha.
U tom malo neuglednijem mjestu sam popio hefeweizen i pivo s bananom. Oba jako dobra, međutim poslije smo otišli na drugu lokaciju Pivovarskog doma, a tamo su između ostalog nudili APA i dimljeno pivo (rauchbier). Zanimljiva etiketa na boci – dimnjačar. Swihak se zvalo to pivo.
Tu sam pojeo odličan gulaš i popio par tih točenih piva. Dimljeno točno me bacilo na koljena tako da sam tu na licu mjesta uzeo par boca tog istog dimljenog piva za ponijeti. Moram napomenuti da sam se razočarao kad sam se vratio u Sarajevo i probao te dimljene flaširane pive. Nisu bile ni blizu onoj točenoj.
APA:
DIMLJENI SVIHAK
U svakom slučaju ova mjesta morate posjetiti u Pragu, a ako baš nemate vremena za oba lokala, onda posjetite onaj u Štepanskoj ulici.
Evo još fotografija nekih piva koje smo usput na raznim mjestima pili:
Zeleno pivo:
IPA i Lambic:
Veldensteiner u Budejovicama:
Moram skrenuti pažnju da smo posjetili još puno zanimljivih mjesta - Češki Krumlov (grad iz snova, pivo iz snova, fantastično), zatim dvorac Karlstein, Češke Budejovice itd.... Kad uhvatim vremena napisat ću ponešto i o tome uz neke nove slike.
Hvala na pažnji i živjeli
