Bojan

[kiternas]

Eto, dva junaka iz, mislim, Poljske. Na premjeri Gavranove predstave o pivu, na domjenku je bila degustacija dva Bojana. Svjetlo, bez veze, nit puše nit maše. Pale lager bez karaktera.

I dok sam se tako borio sa svjetlim pivom, promatrao sam ljudima face nebi li otkrio što misle. Neki su klimali glavom a neki su jako frktali s nosom i negodovali. Većina koja je imala čaše s crnim, koje još nisam probao, je nezadovoljno odgurivala čaše od nosa. Naravno da sam onda išao probati.

Natočim ja to, prislonim čašu k nosu, pošnjofam i umrem od smijeha. Vjerujem da bi svi vi tako. Crno pivo koje je tretirano kao svjetlo koje smo svi nekoliko puta skuhali. Aurora vrišti iz čaše. Aurora na 0 min a lako moguće i suho hmeljenje. Minimalno 35IBU-a , crno bez ikakvog malti, karamel, kofi šmeka. Samo Aurora i to na lopate. Mežete li zamisliti face pivskih laika koji su to probali.

[vatre]

Vjerujem.
Iako svi volimo pljuvati po industrijskim svijetlim lagerima kao epitomu lošega, oni bar ponekad služe svrsi; jako hladni za utažiti žeđ ili za podlijevanje mesa na ražnju.
Međutoa, loše napravljeni tamni lageri, schwarzbierovi ili dunkeli, mogu biti znatno lošije pive. Bilo da se radi o ofarbanim besmislicama ili čudnim, nebalansiranim napitcima, mislim da je u tim slučajevima vidljivo da pjesnik zapravo nije znao što želi reći.

[kiternas]

Ma, nije to loš pokušaj nekog Black IPA ali Aurora pobjeđuje. Ja sam bez frke popio dvije i prije svakog gutljaja sam šnjofal i čudil se. Ovo ne da je hmeljna aroma na Fo nego su mu pale tačke s hmeljom u lonac. Lica civila su bila za krepat.