Plijen iz Francuske

[mirko]

Nedavno sam bio u Parizu, otkuda sam, budući da sam putovao autom, imao priliku ponijeti puno piva. Francusku smatramo zemljom vina, i istina je da se ondje uglavnom rjeđe pije pivo (u Hrvatskoj pivo ima oko 30 % udjela u potrošnji alkoholnih pića, a u Francuskoj oko 16 % - u značajno većim količinama troše se vino i žestoka pića), no radi se pretežno o kvalitetnim pivima, koja zauzimaju oko 70 % tržišnog udjela. Stoga s pravom možemo reći da Francuzi vole pivo, iako se njime rjeđe opijaju. S tim je u skladu i vrlo bogata ponuda u trgovinama, iz koje sam, da skratim priču, odabrao sve što dosad nisam probao. Našlo se tu piva iz raznih zemalja, a osobito me veseli što ću probati francuska piva. Ovdje ću ostavljati svoje dojmove nakon degustacije pojedinog piva i nadam se da me nećete previše mrziti
Trenutno raspolažem samo mobitelom, pa će kvaliteta fotografija biti loša.

Za početak, jedno belgijsko pivo - La Divine, koje se proizvodi u obiteljskoj pivovari smještenoj u mjestu Silly u Valoniji. Pivovara je otvorena 1850. godine i trenutno njome upravlja peta generacija obitelji osnivača. Osim "božanskoga", proizvodi još 11 vrsta piva, među kojima i pšenično pivo belgijskog stila s dodatkom soka ružičastog grejpa (nije radler! ).



La Divine je zlaćano-crvenkaste boje i donekle bistro, s pjenom koja brzo nestaje i tek ponegdje ostavlja slab trag na čaši. Vidio sam da ovo pivo negdje nazivaju tripelom, ali ta klasifikacija je pomalo nategnuta, budući da je sličnost s tim stilom kod ovog piva jedino visok postotak alkohola (9.5 %). Boja i okus su nešto drugačija priča. I sama pivovara pivo naziva tek "samostanskim", bez drugih epiteta.
Od piva s početnom gustoćom od 19° i tolikim postotkom alkohola očekivao bih suh okus, ali La Divine je veoma puno i gusto, kako mirisom tako i okusom. Slatke arome zadržavaju se i u ustima, gdje postaju malo bolje definirane. Prepoznajem nešto što liči na prezrelo miješano voće i tu preciznost moga nepca završava - slatkoća i esteri su vrlo intenzivni, slatkoća možda i malo prejaka za moj ukus.
Hmeljenje i nije osobito maštovito za belgijska piva: EKG i halertauski hmelj, klasično, u količini jedva dovoljnoj da izbalansira slatkoću.
Sve u svemu, ovo me se pivo, iako je dobro, nije previše dojmilo, ali mora mu se priznati odlično skrivanje alkohola! Čak i uz tako velik udio alkohola, nisam osjetio njegovu aromu.

[babangida]

E to je u redu! Ja osobno volim pivo da je jako, al brate mili da mi ne smrdi po alkoholu... Meni je i Tomislav pretjeran sto se alkoholnih schmekova tice...

[mirko]

Evo nečega iz relativno nove škotske pivovare BrewDog (osnovane 2006.) za koju ste vjerojatno već čuli i u kojoj, kad se ne bave takmičenjem protiv Nijemaca u proizvodnji piva s najvećim udjelom alkohola i pakiranjem boca u preparirane životinje, znaju napraviti i odlično "obično" pivo. Zapravo, ispravnije bi bilo reći "pivo za obične prilike".



Naime, zbog udjela alkohola od 4.1 % i iznimne pitkosti, mislim da bi se ovoga piva moglo popiti mnogo. Izlijevanjem boce u čašu, ista se puni mutnom zlatnom tekućinom i bogatom bijelom pjenom, a iz nje se širi ugodan miris sastavljen od aroma agruma i malo tropskog voća, ali ponajviše od nečega što podsjeća na cvjetove bazge! Rezultat je to hmeljenja aromatičnim sortama hmelja, američkim Amarillom i Simcoeom te novozelandskom Motuekom.
Prvi okus odgovara mirisu, a potom slijedi val ugodne gorčine (sve nabrojane sorte imaju nizak sadržaj kohumulona pa gorčina nije gruba), nakon čega se osjeća pomalo sladan okus koji dugo ostaje u ustima, zajedno sa slabom aromom kruha ili kvasca, kao podsjetnik da ovo pivo ipak nije proizvedeno samo od hmelja.
I uz "lagane" arome hmelja, "plavuša" ima, barem prividno, nešto punije tijelo nego što bi se očekivalo od piva s 4 % alkohola. Taj dojam pojačava nešto slabija karboniziranost zbog koje pivo djeluje gušće. Ovo bih pivo vrlo rado pio ponovno!

P.S. za one koji nisu sigurni što bi trebao značiti naziv piva: guglajte (slike) "trashy blonde" s isključenim sigurnosnim filtrima

[MarkoRB]

Dođe u Francusku, donese belgijsko i škotsko pivo....



Ovako, toplo preporučam ovo mjesto svakom tko posjećuje Pariz (u centru je, odmah kraj Pompidoua):
http://www.caveabulles.fr/

Najbolji dućan za pivo u Parizu, možda i u Francuskoj (iako mu je npr. Abbaye des Saveurs u Lilleu ponudom blizu, a cijenom puno prihvatljiviji)... stvarno ima sve šta "morate" probat iz njihovih malih pivovara.

[mirko]

Ma imam i francuskih, uzimao sam sve od reda što nisam probao
I da, taj dućan je super, vidio sam ga, ali nažalost tek nakon što sam prethodnog dana pokupovao hrpu piva negdje drugdje, tako da sam se teškom mukom odlučio za štednju i samo pogledao izlog (ne bih mogao ući unutra i ništa ne kupiti)

[mirko]

Za danas - još jedno belgijsko - St Feuillien Blonde, iz pivovare smještene u malom gradiću Le Roeulxu udaljenom dvadesetak kilometara od francuske granice. Pivo je ime dobilo po irskom redovniku koji je, kako kažu, u sedmom stoljeću putovao kroz Belgiju, baš kroz područje današnjeg grada Le Roeulxa, gdje su mu odrubili glavu. Na tom su mjestu njegovi učenici sagradili kapelicu, a u dvanaestom stoljeću tamo je osnovan samostan koji nosi njegovo ime. Tamo su redovnici počeli proizvoditi pivo, a krajem devetnaestoga stoljeća pivovaru je preuzela stanovita obitelj Friart, koja njome upravlja i danas.



Ono što me se prvo dojmilo na ovom pivu je njegova bogata pjena. Dugo se zadržava i ostavlja gusti trag na čaši. Miris je lagan, pomalo voćan (agrumi) i asocira na svježinu. Na drugo njušenje primjećuje se i slaba aroma kvasca. Vrlo karbonizirano.
Okus je suh i ugodan, ali ne toliko suh da pivo gubi aromu. U okusu je, čini mi se, naglasak stavljen na slad i kvasac, što čini fin kontrast mirisu. Kasnije se osjeća slaba gorčina.
Moram priznati da mi se ovo pivo jako svidjelo. Ima 7.5 % alkohola, ali imam osjećaj da bih ga mogao piti cijeli dan! Od piva koje sam već probao, najviše me podsjeća na bijeli Chimay.