Prije nego napišem recept za BIPA koju mi je bila na prvenstvu, napisati ću nešto o samom prvenstvu. Moje 6. skuhano pivo sam slao prošle godine na natjecanje. Jedva da sam znao što radim, a grain bill je bio ono što sam imao doma. Odlučio sam jednostavno sve ubaciti u lonac, jer, zašto ne? Ja sam takav, ne bojim se zajebati. Turu prije sam kuhao crnu IPA samo sa Citrom, taj put je odluka pala na single Simcoe hop. Pivo je skuhano, jako slabo dry hopano i poslano. Te godine sam i bio na prvenstvu, sam, jednostavno sam odlučio otići. Upoznao neke ljude, solidno se proveo, a pivo je ocijenjeno sa 27 bodova. Meni to tada nije bio debakl, bio sam zadovoljan. I tu kreće zapravo najvažniji dio – scoresheetovi. Pivo su mi sudili Stegnjatović, Solasa i Polanec (ispričavam se ako sam krivo napisao prezimena). Opisi su bili odlični i stvarno korisni, od kojih mi je posebno motivirajući bio od Stegnjatovića. Tu sam vidio da pivo kao pivo, a ja kao „kuhar“ imamo nekog potencijala. Ni desetak tura poslije kuhano je ovo pivo ponovno za Zahmeljeno druženje, samo je hmelj bio El Dorado, uzimajući u obzir savjete sa scoresheeta i sve što sam naučio usput. Osobno nisam bio zadovoljan sa tim hemljom, ali feedback koji su ljudi dali bio je izrazito pozitivan, sa nekim malim smjernicama kako i što možda probati. Treći put kuhano to pivo je bilo pivo na ovogodišnjem prvenstvu. Ocjenjeno je sa 39 bodova. Malo je reći koliko sam bio iznenađen ovim rezultatom. Prije svega, temperatura nije kontrolirana STCom već na električni radijator koji ima neki svoj bimetal koji ga pali, tako da smo ja, termometar polegnut na fermentor i taj radijator bili dobri prijatelji tih 2-3 tjedna fermentacije. Pivo nije rađeno sa cold crashom i bistrina se lovila irskom mahovinom. Karbonizirano je šečerom, a flaširano „pješke“ uz sve one neizbježne poteze koje love zrak u sladovinu!
Ovim svime ranije napisanim, želim svima početnicima, ali i onima koji duže kuhaju ,a „boje“ se poslati nekuda na probu jer bi njihovo pivo moglo biti loše, reći da je ovo prvenstvo koje određeni ljudi vrhunski odrađuju, nešto najbolje što se moglo dogoditi u Hrvatskoj što se pivarenja tiče i smatram da bi ga svatko od nas trebao iskorititi koliko je to god moguće. Ne treba ga se bojati, zazirati od njega ili nešto treće već ga treba iskorisiti kao lansirnu rampu za kuhanje dobrih piva. Ako sam uspio ja, stvarno može svatko!
Recept
Voda: Ca - 75, Mg - 5, Na - 10, Cl - 50, SO4 – 170 (možda je išlo nešto malo sode bikarbone još) + mliječna da pH ukomljavanja bude 5.4
5kg Pale Ale
1kg Aroma
1,2 kg Biscuit
1kg Melanoidin
0,5kg Zobene pahuljice
0,2 Chocolate (cold steep - 0,3kg u 1,5l vode , 30% RO vode 70% pipovače, pripaziti na pH, sobna temp., 24h)
0,3 Dekstroza
Hmeljevi su Simcoe i Citra
60min Simcoe-30g, Citra-5g
30min Simcoe-15g, Citra-5g
10min Simcoe-20g, Citra-5g
5min Simcoe-50g, Citra-5g
50°C (20 min) Simcoe-50g, Citra-15g
DH 10 dana - Simcoe-45g, Citra-10g
DH 4 dana - Simcoe-45g, Citra-10g
Temp. ukomljavanja 67°C.
IBU je oko 70 ako se ne varam.
Pivo daje bliže 7% alc.
Kvasac je US-05 (kroz razgovor sa Stanetom smo utvrdili da petica u tamnim pivima daje čak bolje okuse pri malo povišenim temp. fermentacije)
U fermentor 22-25l.
Ovdje se vidi da Citre ide relativno malo, ali bez nje ovo nije isto pivo, a više nje bi bojim se dalo klasično „dosadno pivo sa Citrom“.
Kod ovoga piva veliki je plus ako vam se kroz neko vrijeme izgubi aroma i miris hmelja, dobijete dobar američki porter/stout (tak su bar rekli
)
P.S. Moguće da je bio koji gram u hmelju ili koji dekagram u grain billu više manje, ne sjećam se skroz,a skalirao sam od oka stari recept.